وَلَمَّا وَقَعَ عَلَيۡهِمُ ٱلرِّجۡزُ قَالُواْ يَٰمُوسَى ٱدۡعُ لَنَا رَبَّكَ بِمَا عَهِدَ عِندَكَۖ لَئِن كَشَفۡتَ عَنَّا ٱلرِّجۡزَ لَنُؤۡمِنَنَّ لَكَ وَلَنُرۡسِلَنَّ مَعَكَ بَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ ١٣٤
Walammā waqa'a 'alayhimur-rijzu qālū yāmūsad'u lanā rabbaka bimā 'ahida 'indaka la in kashafta 'annar-rijza lanu'minanna laka walanursilanna ma'aka banī isrā'īl
I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u naše ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati."
Tefsir
Kada ih Allah kazni ovim pojavama oni rekoše Musau: "O Musa, zamoli za nas tvog Gospodara tvojim vjerovjesništvom i time što ti je obećao da će ukloniti kaznu pokajanjem, da od nas otkloni ovu kaznu. Ako se to ispuni, mi ćemo sigurno povjerovati u tebe, oslobodit ćemo i poslaćemo Isrelićane sa tobom."