إِنَّا عَرَضۡنَا ٱلۡأَمَانَةَ عَلَى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَٱلۡجِبَالِ فَأَبَيۡنَ أَن يَحۡمِلۡنَهَا وَأَشۡفَقۡنَ مِنۡهَا وَحَمَلَهَا ٱلۡإِنسَٰنُۖ إِنَّهُۥ كَانَ ظَلُومٗا جَهُولٗا ٧٢
Innā 'aradnal-amānata 'alas-samāwāti wal-ardi wal-jibāli fa abayna an yahmilnahā wa ashfaqna minhā wahamalahal-insānu innahū kāna zalūman jahūlā
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen –
Tefsir
Uzvišeni Allah ponudio je emanet – izvršavanje vjerskih naredbi i sustezanje od vjerskih zabrana, te čuvanje imetka i tajni – nebesima, Zemlji i planinama, pa su se sustegnuli od tog emaneta iz straha da ga neće vjerno ispuniti i da to neće biti u stanju, a čovjek ga je uprtio, premda je bespomoćno stvorenje. Čovjek je, zaista, nepravedan i neznalica je veliki.