فَلَمَّا رَأَوۡهُ عَارِضٗا مُّسۡتَقۡبِلَ أَوۡدِيَتِهِمۡ قَالُواْ هَٰذَا عَارِضٞ مُّمۡطِرُنَاۚ بَلۡ هُوَ مَا ٱسۡتَعۡجَلۡتُم بِهِۦۖ رِيحٞ فِيهَا عَذَابٌ أَلِيمٞ ٢٤
Falammā ra'awhu 'āridam mustaqbila awdiyatihim qālū hādhā 'āridum mumtirunā bal huwa masta'jaltum bihī rīhun fīhā 'adhābun alīm
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" – "Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
Tefsir
Nakon što je narod Ad vidio dolazeću kaznu na nebu, istu onu koju su požurivali, a koja je prekrila obzorje pa je izgledala poput oblaka, rekao je: “Ovaj će nam oblak kišu donijeti!” Hud je, međutim, rekao: “Ovo nije kišni oblak, već je oblak koji vam neprijatnost i kaznu nosi, u njemu je strašni vjetar koji sve uništava. Budući da ste požurivali ovo što vam sad dolazi, iskusite kaznu.”