Sura Yusuf, 31. ajet

12:31

فَلَمَّا سَمِعَتۡ بِمَكۡرِهِنَّ أَرۡسَلَتۡ إِلَيۡهِنَّ وَأَعۡتَدَتۡ لَهُنَّ مُتَّكَـٔٗا وَءَاتَتۡ كُلَّ وَٰحِدَةٖ مِّنۡهُنَّ سِكِّينٗا وَقَالَتِ ٱخۡرُجۡ عَلَيۡهِنَّۖ فَلَمَّا رَأَيۡنَهُۥٓ أَكۡبَرۡنَهُۥ وَقَطَّعۡنَ أَيۡدِيَهُنَّ وَقُلۡنَ حَٰشَ لِلَّهِ مَا هَٰذَا بَشَرًا إِنۡ هَٰذَآ إِلَّا مَلَكٞ كَرِيمٞ ٣١

Falammā sami'at bimakrihinna arsalat ilayhinna wa a'tadat lahunna muttaka'an wa ātat kulla wāhidatim minhunna sikkīnan waqālatikhruj 'alayhinna falammā ra'aynahū akbarnahū waqatta'na aydiyahunna waqulna hāsha lillāhi mā hādhā basharan in hādhā illā malakun karīm

I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!"

Tefsir

Kada je vladareva supruga čula kako je žene osuđuju i ogovaraju, poslala je nekog da ih pozove da vide Jusufa nakon čega će je opravdati. Pripremila im je mjesto za sjedenje, sa prostirkom i jastucima, i svakoj je ženi dala nož da sječe hranu. Nakon toga je rekla Jusufu, 'alejhisselam: "Izađi pred njih." Kada su ga vidjele bile su zadivljene njegovom ljepotom i povrijedile su svoje ruke noževima, a da to nisu ni osjetile. Rekoše: "Uzvišen je Allah, ovo nije čovjek, jer ovakvu ljepotu nema čovjek, već je ovo plemeniti melek."