Sura Az-Zumar, 42. ajet

39:42

ٱللَّهُ يَتَوَفَّى ٱلۡأَنفُسَ حِينَ مَوۡتِهَا وَٱلَّتِي لَمۡ تَمُتۡ فِي مَنَامِهَاۖ فَيُمۡسِكُ ٱلَّتِي قَضَىٰ عَلَيۡهَا ٱلۡمَوۡتَ وَيُرۡسِلُ ٱلۡأُخۡرَىٰٓ إِلَىٰٓ أَجَلٖ مُّسَمًّىۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٖ لِّقَوۡمٖ يَتَفَكَّرُونَ ٤٢

Allāhu yatawaffal-anfusa hīna mawtihā wallatī lam tamut fī manāmihā fayumsikul-latī qadā 'alayhal-mawta wayursilul-ukhrā ilā ajalim musamman inna fī dhālika la'āyātil liqawmin yatafakkarūn

Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.

Tefsir

Samo je Allah Onaj Koji uzima duše u času smrti, kad dođe vrijeme da stanovito živo biće umre. A i duše onih čiji edžel još nije izišao na spavanju. Uzvišeni Allah zadržava duše koje su umrle a one čiji edžel nije završio ostavlja do roka određenog i samo Njemu znanog. U uzimanju duše islanju duše onog koji spava, u smrti i životu, jesu bjelodani dokazi onima koji razmišljaju da je Allah, Koji to čini, kadar mrtve oživiti i pozvati ih na odgovornost za djela.