لِتَسۡتَوُۥاْ عَلَىٰ ظُهُورِهِۦ ثُمَّ تَذۡكُرُواْ نِعۡمَةَ رَبِّكُمۡ إِذَا ٱسۡتَوَيۡتُمۡ عَلَيۡهِ وَتَقُولُواْ سُبۡحَٰنَ ٱلَّذِي سَخَّرَ لَنَا هَٰذَا وَمَا كُنَّا لَهُۥ مُقۡرِنِينَ ١٣
Litastawū 'alā zuhūrihī thumma tadhkurū ni'mata rabbikum idhastawaytum 'alayhi wataqūlū subhānal-ladhī sakkhara lanā hādhā wamā kunnā lahū muqrinīn
da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,
Tefsir
Sve vam je to Allah dao, kako biste se smjestili na palubama i leđima tokom putovanja, a zatim da spomenete Allahovu blagodat jer vam je to potčinio i da svojim jezicima kažete: Neka je uzvišen Onaj koji nam je potčinio ovu jahalicu kojom upravljano. Mi ne bismo mogli to da činimo da je Allah nije potčinio.