Qabasأَلَمۡ تَرَ أَنَّ ٱللَّهَ يُزۡجِي سَحَابٗا ثُمَّ يُؤَلِّفُ بَيۡنَهُۥ ثُمَّ يَجۡعَلُهُۥ رُكَامٗا فَتَرَى ٱلۡوَدۡقَ يَخۡرُجُ مِنۡ خِلَٰلِهِۦ وَيُنَزِّلُ مِنَ ٱلسَّمَآءِ مِن جِبَالٖ فِيهَا مِنۢ بَرَدٖ فَيُصِيبُ بِهِۦ مَن يَشَآءُ وَيَصۡرِفُهُۥ عَن مَّن يَشَآءُۖ يَكَادُ سَنَا بَرۡقِهِۦ يَذۡهَبُ بِٱلۡأَبۡصَٰرِ ٤٣
Alam tara annallāha yuzjī sahāban thumma yu'allifu baynahū thumma yaj'aluhū rukāman fataral-wadqa yakhruju min khilālihī wayunazzilu minas-samā'i min jibālin fīhā mim baradin fayusību bihī man yashā'u wayasrifuhū 'am man yashā'u yakādu sanā barqihī yadhhabu bil-absār
Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
Tefsir
Zar ne vidiš, Poslaniče, da Svemogući Allah razgoni oblake kuda hoće pa ih opet sastavlja, zatim ih u gomile pretvara pa ugledaš kako kišica iz njih, Allahovom voljom, sipi – iz tih nagomilanih oblaka, koji svojom veličinom podsjećaju na brda, Svevišnji Allah i led spušta – pa daje da ista ta kišica pada po nekim predjelima, a od nekih je predjela odvrati, iz Svoje goleme mudrosti. Sjaj munje, zbog svoje blještavosti, usred oblaka zamalo da oslijepi čovjeka koji ga vidi.