وَكَانُواْ يَقُولُونَ أَئِذَا مِتۡنَا وَكُنَّا تُرَابٗا وَعِظَٰمًا أَءِنَّا لَمَبۡعُوثُونَ ٤٧
Wakānū yaqūlūna a'idhā mitnā wakunnā turāban wa'izāman a'innā lamab'ūthūn
i govorili: "Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni,
Tefsir
Oni su poricali proživljenje, i ismijavajući se, smatrajući da je to nemoguće, govorili su: Zar ćemo biti oživljeni nakon što postanemo prašina i kad kosti od nas ostanu.