Qabasقَالَ أَرَءَيۡتَ إِذۡ أَوَيۡنَآ إِلَى ٱلصَّخۡرَةِ فَإِنِّي نَسِيتُ ٱلۡحُوتَ وَمَآ أَنسَىٰنِيهُ إِلَّا ٱلشَّيۡطَٰنُ أَنۡ أَذۡكُرَهُۥۚ وَٱتَّخَذَ سَبِيلَهُۥ فِي ٱلۡبَحۡرِ عَجَبٗا ٦٣
Qāla ara'ayta idh awaynā ilas-sakhrati fa innī nasītul-hūta wamā ansānīhu illash-shaytānu an adhkurahū wattakhadha sabīlahū fil-bahri 'ajabā
"Vidi!" – reče on – "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sâm šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!"
Tefsir
Jošua odgovori Musau: “Sjećaš se kad smo se odmorili kod one stijene? Šejtan je učinio da zaboravim obavijestiti te da nam je riba oživjela i pobjegla u morska prostranstva. To je, zaista, veoma čudno!”