مَّثَلُ ٱلَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُمۡ فِي سَبِيلِ ٱللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنۢبَتَتۡ سَبۡعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنۢبُلَةٖ مِّاْئَةُ حَبَّةٖۗ وَٱللَّهُ يُضَٰعِفُ لِمَن يَشَآءُۚ وَٱللَّهُ وَٰسِعٌ عَلِيمٌ ٢٦١
Mmathalul-ladhīna yunfiqūna amwālahum fī sabīlillāhi kamathali habbatin ambatat sab'a sanābila fī kulli sumbulatim mi'atu habbatin wallāhu yudā'ifu liman yashā'u wallāhu wāsi'un 'alīm
Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
Tefsir
Primjer nagrade vjernika koji udjeljuju svoje imetke na Allahovom putu jest zrno koje sijač stavi u plodnu zemlju, pa iz njega proklija sedam klasova, a u svakom klasu stotinu zrna. Allah uvećava nagradu kome On hoće od Svojih robova, i daje im nagradu bez obračuna. Allah je neizmjerno darežljiv, i zna ko zaslužuje mnogostruku nagradu.