Qabasوَوَصَّيۡنَا ٱلۡإِنسَٰنَ بِوَٰلِدَيۡهِ إِحۡسَٰنًاۖ حَمَلَتۡهُ أُمُّهُۥ كُرۡهٗا وَوَضَعَتۡهُ كُرۡهٗاۖ وَحَمۡلُهُۥ وَفِصَٰلُهُۥ ثَلَٰثُونَ شَهۡرًاۚ حَتَّىٰٓ إِذَا بَلَغَ أَشُدَّهُۥ وَبَلَغَ أَرۡبَعِينَ سَنَةٗ قَالَ رَبِّ أَوۡزِعۡنِيٓ أَنۡ أَشۡكُرَ نِعۡمَتَكَ ٱلَّتِيٓ أَنۡعَمۡتَ عَلَيَّ وَعَلَىٰ وَٰلِدَيَّ وَأَنۡ أَعۡمَلَ صَٰلِحٗا تَرۡضَىٰهُ وَأَصۡلِحۡ لِي فِي ذُرِّيَّتِيٓۖ إِنِّي تُبۡتُ إِلَيۡكَ وَإِنِّي مِنَ ٱلۡمُسۡلِمِينَ ١٥
Wawassaynal-insāna biwālidayhi ihsānan hamalathu ummuhū kurhan wawada'athu kurhan wahamluhū wafisāluhū thalāthūna shahran hattā idhā balagha ashuddahū wabalagha arba'īna sanatan qāla rabbi awzi'nī an ashkura ni'matakal-latī an'amta 'alayya wa'alā wālidayya wa an a'mala sālihan tardāhu wa aslih lī fī dhurriyyatī innī tubtu ilayka wa innī minal-muslimīn
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi."
Tefsir
Allah je čovjeku oporučio i zadužio ga da čini dobročinstvo svojim roditeljima dok su živi, te da im čini dobročinstvo i nakon njihove smrti, u skladu sa šerijatom. Kad je riječ o dobročinstvu, pogotovu majka polaže pravo na to, jer majka nosi dijete u stomaku tegobno i s bolovima, a s mukom ga i rađa. Trudnoća i dojenje iznose trideset mjeseci. I kad dijete dostigne napon snage i zrelosti, tj. kad napuni četrdeset godina, zamoli Allaha: “Gospodaru, nadahni me da Ti se istinski zahvalim na blagodatima koje si meni i mojim roditeljima ukazao, i da dobra djela radim kojima ćeš Ti biti zadovoljan pomozi mi! I podari mi čestito potomstvo, koje će biti istrajno u vjeri! Kajem ti se zbog hrđavih djela svojih, Tebi se povinujem, Tvojoj se vlasti predajem i dosljedno slijedim Tvoj šerijat!”